Konzervirana riba koju biste obavezno trebali jesti
Svi znaju da je riba dobra za zdravlje jer je bogat izvor proteina i zdravih masti, no većina ljudi ribu jede tek povremeno i obično u restoranima.
U čemu je problem? Ako vam pri ruci nije svježa riba, koja je svakako preporučljivija, tada loš izbor ne mora biti ni konzervirana riba. Prilično je jeftina, ima prirodno nizak postotak toksina i ostalih zagađivača, a i uzgojena je na ekološki prihvatljiv način, savjetuje Cassie Dimmick, nutricionistica i instruktorica za fitness i zdravlje.
S tim na umu, donosimo vam popis nekih konzerviranih riba i objašnjenje na koji način pridonose zdravlju.
Inćuni
Ove tanašne, srebrnkaste ribice vrlo su ukusne. Fileti u staklenkama ili konzervi dobar su izvor za srce zdravih omega-3 masnih kiselina, koje ublažavaju upale, te su bogati selenom, koji potpomaže svekoliko zdravlje. Inćuni su također odličan izvor niacina, koji tijelo koristi u pretvorbi hrane u energiju.
Konzervirano meso raka
Konzervirano meso raka odličan je izvor proteina dobrih za mišiće, metabolizam i imunološki sustav, fosfora, koji gradi kosti, te cinka. Samo 85 grama ovog mesa zadovoljava četvrtinu dnevnih potreba za spomenutim elementima.
Losos
Konzervirani losos jedan je od najbogatijih izvora omega-3 masnih kiselina EPA i DHA. Ove masti snižavaju rizik za oboljenjem od srčanih bolesti i osnažuju strukturu kostiju. Losos je također odličan izvor proteina i vitamina D. S ružičastim i crvenim lososom nećete pogriješiti. Prvi je jeftiniji, ali potonji sadrži 65 posto više vitamina D i 35 posto više omega-3 masnih kiselina.
Sardine
Sardine pružaju solidne količine omega-3 masnih kiselina, vitamina B12 i vitamina D, koji pomaže u sprečavanju nastanka dijabetesa. Ove se ribe smatraju 'najboljim izborom' zbog svojih nutritivnih vrijednosti i niskih razina toksina. Nastojte kupovati konzerviranu ribu u maslinovom ulju ili u umaku od rajčice.
Tuna
Ako ste se klonili tune zato što sadrži živu, ovu ribu slobodno možete vratiti na jelovnik. Proizvođači sada konzerviraju manje količine tune, što znači da ona ima manje vremena akumulirati živu, a pojačano se pazi i na ekološki prihvatljiv način uzgoja.
