Kao i prethodnih godina Bosna i Hercegovina je i ove godine najviše izvozila proizvode od željeza, čelika i aluminija, kojima ova zemlja raspolaže u velikim količinama. Imajući u vidu ogroman potencijal zemlje kada su u pitanju metalni resursi, ova privredna grana bi u budućnosti zasigurno mogla postati prepoznatljiva konkurentska prednost BiH.

Prema posljednjem istraživanju Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u toku prvih šest mjeseci ove godine, BiH je najviše izvozila robu koja spada u kategoriju metalnih proizvoda.

Tako je u julu 2012. godine, BiH najveće učešće u izvozu ostvarila u sektoru “Običnih metala i proizvoda od običnih metala”, sa ukupnom vrijednošću 171,9 miliona KM, što predstavlja 24,7 posto od ukupnog izvoza.

Drugim riječima, od ukupnog izvoza koji je ostvarila BiH, skoro trećina se odnosi na proizvode od metala. Trenutno je metalni sektor najveći izvozni sektor BiH. Vodeći izvozni proizvod ovog sektora su metali, odnosno aluminij i čelik, na drugom mjestu je automobilska industrija koja bilježi stabilan rast uz značajan razvojni potencijal.

Isto tako, ukupni izvoz ovog sektora u 2010. iznosio 3,2 milijarde KM, što iznosi otprilike 43 posto ukupnog izvoza. Evidentno je da postoji veliki potencijal u sektoru metalnih resursa tako da država i privredni subjekti u BiH trebaju dodatno intenzivirati aktivnosti kako bi se promovisala ova proizvodna grana. Međutim, nisko učešće ovog sektora u BDP-u ukazuje na nisku dodanu vrijednost izvoza, odnosno dodatno potvrđuje potrebu za inovacijama i integracijama u lancima vijednosti ove robe kako bi se postigla viša konkurentnost ovog proizvoda.

Ekonomski analitičar i univerzitetski profesor Vjekoslav Domljan u izjavi za agenciju Anadolija kaže da je najveći problem što BiH na nivou globalne ekonomije učestvuje u vrlo nezantnom omjeru.

“Problem je što naša zemlja sudjeluje sa svega 0,03 posto u globalnom izvozu u sektoru roba i usluga. Prekomjernom liberalizacijom omogućio se lagan uvoz roba u BiH što se negativno odrazilo i na jačanje domaće proizvodnje”, kazao je Domljan.

Izvoz metalne industrije u periodu 2005-2010 zabilježio je maksimum u 2008. godini, da bi u 2009. godini, zbog globalne recesije, zabilježio značajan pad, a 2010. značajan oporavak.

Podsjećamo da u sektor “Običnih metala i proizvoda od običnih metala” spadaju proizvodi od željeza, čelika, bakra, nikla, aluminija, olova, cinka, itd.

Također, BiH je u istom periodu ostvarila vrlo značajan izvoz robe koja spada u rude i mineralne tvari sa ukupnom vrijednošću od 74,4 miliona KM, što iznosi 10,7 posto od ukupno ostvarenog izvoza.

U sektor mineralnih tvari spadaju proizvodi kao što su sol, sumpor, zemlja i kamen, gips, kreč, cement, mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije, bitumenske tvari i mineralni voskovi.

Ako se posmatra obim izvoza robe iz BiH za period od januara do jula 2012, može se kazati da se i dalje proizvodi od metala najviše izvoze. U periodu od januara do jula 2012. godine, najveći izvoz BiH je ostvarila u sektoru “Obični metali i proizvodi od običnih metala” u ukupnoj vrijednosti od milijardu 153,6 miliona KM, što iznosi 25,3 posto od ukupnog izvoza.

Također, značajan obim izvoza zabilježen je u sektoru “Mineralne tvari” sa ukupnom vrijednošću od 534,7 miliona KM, što iznosi 11,7 posto od ukupnog izvoza.

Ako se posmatra obim uvoza koji ostvaruje BiH, u toku prvih šest mjeseci ove godine najveći uvoz je ostvaren u oblasti mineralnih roba sa ukupnom vrijednošću od 297,3 miliona KM, što iznosi 21,8 posto od ukupnog uvoza.

Od ukupnog uvoza koji je ostvarila BiH skoro trećina se odnosi na proizvode od mineralnih tvari iako i sama posjeduje velika prirodna mineralne resurse kao što su sol, sumpor, kamen, gips, kreč, cement, itd.

Isto tako, BiH je značajan uvoz ostvarila i u sektoru “Mašine, elektrotehnička oprema”, u vrijednosti od 166,1 miliona KM, što predstavlja 12,2 posto od ukupnog uvoza. U sektor Mašina i elektrotehničke opreme spadaju proizvodi kao što su nuklearni reaktori, kotlovi, mašine te aparati i mehanički uređaji; njihovi dijelovi, električne mašine i oprema i njihovi dijelovi; aparati za snimanje ili reprodukciju zvuka; televizijski aparati za snimanje ili reprodukciju slike i zvuka i dijelovi i pribor za te proizvode.

Od januara do jula 2012. godine, BiH je najveći uvoz ostvarila u sektoru koji se odnosi na mineralne tvari u vrijednosti od milijardu 895,7 miliona KM, što predstavlja 21,8 posto od ukupnog uvoza.

Također, BiH je ostvarila značajan uvoz robe u sektoru “Mašine, elektrotehnička oprema” sa ukupnom vrijednošću od milijardu 23,5 miliona KM, što je 11,8 posto ukupnog uvoza.

Generalno gledano, u BiH se najviše uvoze proizvodi mineralnog porijekla pod kojima se najviše podrazumijevaju mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije; zatim električna energija; bitumenske tvari i mineralni voskovi.

Ako promatramo udio vrijednosti uvoza ove grupe proizvoda u vrijednosti ukupnog uvoza, vidljivo je da on dostiže vrijednost od skoro jedne trećine vrijednosti uvoza koji je BiH ostvarila u prvih šest mjeseci ove godine.

Prema pokazateljima Vanjskotrgovinske komore BiH, najznačjniji proizvodi koje BiH izvozi u robnoj razmjeni sa svijetom su električna energija, aluminij u sirovim oblicima, koks i polukoks od kamenog i mrkog ugljena, naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala, obuća s đonovima od gume, drvo, željezne šipke i namještaj.

Najznačajni proizvodi koje BiH uvozi su nafta i ulja dobivena od bitumenskih minerala, naftna ulja, kameni ugalj, osobni automobili i druga motorna vozila, lijekovi, prirodni plin, električna energija, pivo i šećer.

Prema posljednjem istraživanju Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, BiH je u prva četiri mjeseca ove godine ostvarila mnogo veći uvoz vode nego izvoz. U BiH je u prva četiri mjeseca ove godine uvezena 10.381 tona vode u vrijednosti oko 4,7 miliona KM, što je za šest puta više od izvezene vode.

Prema podacima UIO-a, u prva četiri mjeseca ove godine u BiH su uvezene 5.953 tone negazirane prirodne mineralne vode u ukupnoj vrijednosti 2,4 miliona KM, dok je u istom periodu u BiH uvezeno 4.428 tona gazirane vode i to u vrijednosti 2,3 miliona KM.

Prema istraživanju UIO-a, BiH je ove godine u inostranstvo izvezla vrlo male količine vode. Naime, u prva četiri mjeseca iz BiH je izvezeno 455 tona vode čija ukupna vrijednost iznosi 760 hiljada KM. Voda se najviše uvozila iz Hrvatske, Srbije i Slovenije, dok se iz BiH voda uglavnom izvozila u Hrvatsku i Srbiju.

U BiH je i prošle godine bio prekomjeran uvoz vode, jer su uvezene 16.102 tone negazirane prirodne mineralne vode u vrijednosti od 6,5 miliona KM, te 18.851 tona gazirane vode ukupne vrijednosti 8,5 miliona KM, a izvezeno je 17.526 tona vode u vrijednosti od 2,8 miliona KM.

Zanimljivo je da BiH ima znatno povoljnije uslove za uvoznike vode nego za proizvođače. Kao rezultat svih zakonskih propusta i nemara domaćih vlasti samo na uvoz vode iz susjednih zemalja i zemalja EU, BiH je niz godina gubila godišnje više od 50 miliona eura.

Prema nekim istraživanjima, područje na kojem se nalazi BiH sadrži više vode nego cjelokupna srednja Evropa. I dok bi prema svim relevantnim analizama i naučnim istraživanjima BiH mogla sigurno ostvariti konkurentnu prednost u sektoru vodnih resursa, desilo se upravo suprotno, zemlja je postala uvozno orijentisana u ovoj oblasti.

Profesor Domljan napominje da se prilikom ekonomske liberalizacije BiH više orijentisala na uvoz roba, pa čak i onih koje postoje u zemlji.

“Za razliku od toga da treba štiti domaću proizvodnju, pa tako i proizvodnju vode, ekonomska politika u BiH se više okretala uvozu, iako je često ista domaća roba mnogo kvalitetnija i pouzdanija”, kazao je Domljan.

Domaći proizvođači godinama apeluju na bh. strukture da se zaštiti domaća proizvodnja, da se onemogući uvoz vode koja ne zadovoljava sve potrebne standarde kvaliteta, jer je bilo slučajeva da se proizvodi vrlo sumnjivog kvaliteta plasiraju na tržište BiH, te da se uklone barijere izvozu vode iz BiH koje postoje u Srbiji, Hrvatskoj i još nekim zemljama.

Voda je samo jedan od ilustrativnih primjera kako se vlasti u Bosni i Hercegovini odnose prema domaćim proizvodima i promociji domaće privrede.

Domljan ocjenjuje da je potrebno na adekatan način zaštiti domaću proizvodnju jer bi se na taj način ostvario veliki ekonomski napredak.

“Domaća proizvodnja se ne štiti podizanjem barijera i trgovinskih prepreka, nego poticanjem konkurentnosti i ulaganjem u istraživanja i razvoj, povećanje fonda znanja, olakšavanjem transfera tehnologija. Na taj način značajno bi se ojačala domaća proizvodnja, da se uhvati u koštac sa proizvodnjom iz drugih zemalja”, napomenuo je ovaj univerzitetski profesor.

Domljan ističe da se to u BiH još ne provodi, jer su ulaganja u istraživanje i razvoj na vrlo skormnom nivou i ne prate svjetske trendove investiranja u ovu oblast. On napominje da BiH ima niz konkurentnih prednosti, a posebno u oblasti prirodnih resursa.

“Također, među najvećim konkurentnim prednostima BiH su relativno obučena i sposobna i jeftina radna snaga, zatim dobro pozicionirana dijaspora koja bi mogla korisiti kao most između BiH i drugih zemalja”, kazao je Domljan.

On napominje da, nažalost, bh. dijaspora nije skoro nikako iskorištena u kontekstu ekonomske razmjene na globalnom nivou iako je to postala ekonomska praksa koju koriste mnoge države koje imaju dijasporu.

Također, vrlo značajan gubitak u vanjskotrgovinskoj razmjeni BiH predstavlja značajno smanjenje izvoza električne energije koju zemlja proizvodi u značajnim količinama.

Mjere koje bi dovele do smanjenja deficita, odnosno rasta potražnje za izvoznim proizvodima BiH se nalaze u rukama kako domaćih tako i evropskih donosilaca odluka koji bi mogli utjecati na jačanje domaće privrede.

Prema nekim procjenama, sinhronizovane mjere vanjskotrgovinske, monetarne i fiskalne politike mogu dovesti do povećanja obima robne razmjene sa inozemstvom, poboljšanja uslova razmjene i poželjnog smanjenja visokog nivoa vanjskotrgovinskog deficita.

I profesor Domljan porućuje da čitava država i društvo trebaju raditi na jačanju konkurentnosti domaćih prizvođača i na jačanju svijesti o nužnosti uspostavljanja vanjskotrgovinske ravnoteže da bi BiH tako ostvarila održiv razvoj.